| |
Društvene promjene potkraj 50-ih i na početku 60-ih godina, kolektivizacija poljoprivrede, razvitak industrije i tehnike učinili su nužnim daljnju reformu javnog odgoja. Izmijenjeni društveni odnosi i školama su postavili nove zadaće: trebalo ih je tješnje povezati i približiti svakidašnjem životu i radi toga modernizirati i osuvremeniti nastavni program. Od srednjih se škola zahtijevalo da odgoje ljude koji će uz opće znanje dobiti i osnovnu stručnu spremu kako bi se lakše snalazili i u gospodarskom životu, u poljoprivredi i u industriji. S tom su svrhom uvedene škole novoga tipa: škole „5+1". U njima su učenici pet dana u tjednu učili u školskim klupama, a jedan su dan proveli u radionicama gdje su se upoznavali s proizvođačkim radom i usvajali temelje nekog „zanata".
Naša je gimnazija 1960./61. školske godine prešla na nastavu „5+1". Pripreme su počele već prethodne godine kada je - kako smo to i spomenuli - u I. i II. razred uvedena „politehnika". Time su zapravo učinjeni prvi koraci u ostvarenju nove školske reforme, kako bi se ona u toj školskoj godini potpuno utemeljila.
Usporedno se pregovaralo s raznim poduzećima da bi se našlo odgovarajuće rješenje, a u školskom su suterenu načinjene radionice s najpotrebnijim priborima.
U prvi razred nove školske godine upisalo se 45 učenika, do sada najviše, pa su otvorena dva prva razreda: A i B. Oni su na praktičnim zanimanjima bili podijeljeni u tri skupine: 25 učenica je svakog tjedna po jedan dan provelo u budimpeštanskoj vježbaonici Visoke škole za vrtlarstvo, 11 učenika je radilo u tvornici namještaja, a 9 učenika u tvornici bušilica.
Učenici II. i III. razreda i nadalje su imali politehniku u školskim radionicama.
Za usklađivanje praktičnih zanimanja i usuglašavanje suradnje između škole i danih poduzeća osnovan je tzv. Odbor za politehniku. Na čelo odbora postavljen je dorav-natelj Milenko Milosevic. Taj je odbor sastavio i nastavni program za skupine „5+1". Prema tome učenici koji su bili udijeljeni u tvornicu namještaja naizmjenično su jednog tjedna po jedan dan radili, a drugog tjedna, također jedan dan, na praktičnim zanimanjima učili su teoriju svoga „zanata". U tvornici bušilica se prvog i drugog tjedna u mjesecu po jedan dan radilo, a u trećem tjednu se učila teorija. U vrtlarstvu su tijekom rujna i listopada održavana samo praktična, a od studenog samo teoretska zanimanja.
U sve tri skupine razmjer praktičnih i teoretskih sati bio je 4 : 2.
Nastava „5+1" uvedena je postupno, pa će se ona upotpuniti tek 1963./64. školske godine kada će obuhvatiti sve učenike od I. do IV. razreda. Nakon toga počela se isto tako postupno i ukidati.
| |