| |
Učenici naše srednje škole povijest su učili iz mađarskih udžbenika prevedenih doslovce na hrvatsko-srpski jezik. Gradivo tih udžbenika obuhvatilo je uglavnom opću povijest u koju je bila ugrađena i povijest mađarskog naroda. O susjednim zemljama i njezinim narodima malo se govorilo. Nešto više podataka o tome dobili su naši učenici na satima književnosti kada je nastavnik pojedina književna razdoblja ugradio u određene historijske prilike. To, međutim, nije bilo dovoljno za postizanje onoga cilja i društvenog zahtjeva da naša gimnazija obrazuje „bikulturne ljude" koji će poznavati ne samo jezik i književnost mađarskog, hrvatskog i srpskog naroda nego i njihovu povijest. Razvijanjem političkih i kulturnih odnosa između Mađarske i Jugoslavije ovo je pitanje postalo akutnim već potkraj 1960-ih godina. Na njemu su inzistirali i nastavnici naše gimnazije, a kao potrebu postavio ga je i ravnatelj Štipan Vu-jić, što smo već prije spomenuli. Zahtjev je postao sve kon-kretnijim pa je to pitanje 4. listopada 1968. godine prodiskutirao i Historijski zavod Mađarske akademije znanosti. Na što bržem rješenju toga pitanja mnogo se zalagao i Odjel za nacionalne manjine Ministarstva prosvjete i Katedra za jezike i školstvo nacionalnosti pri Zemaljskom zavodu za pedagogiju. Njihova je odlučna namjera bila da razvijaju nastavu povijesti u nacionalnim školama u navedenom smjeru. Nastojali su i radili na tome da se to pitanje što prije riješi.
Nakon raščišćavanja mnogih spornih pitanja donesena je odluka da se u okviru postojećega nastavnog programa za povijest, kao dopuna uz udžbenike koji su u uporabi, sastavi jedna dopunska skripta koja bi dala pregled povijesti južnoslavenskih naroda i njezinih nacionalnih manjina u Mađarskoj.
Izborom i sastavljanjem građe za tu skriptu Mađarska akademija znanosti povjerila je ugledne povjesničare kao što su: Béla Bellér, Sándor Biró, László Katus i Imre Polányi. Na temelju njihovih radova te smjernica Odjela za narodnosti Ministarstva prosvjete i Katedre za narodnosti Zemaljskog pedagoškog zavoda, prema odluci ministra prosvjete udžbenik je sastavio povjesničar dr, Endre Balog. Stručni mu je savjetnik bio dr. László Katus, a recenzent Đuro Fran-ković. Tekst je preveo i pojašnjavanja napisao Ljubomir To-mić. Udžbenik je objavljen u srpnju 1974. godine pod skladišnim brojem 31214, u 400 primjeraka. Sastoji se iz dva dijela: iz nastavnoga gradiva i historijske čitanke.
Od toga vremena naši su gimnazijalci II. - III. - IV. razreda učili kao obvezno nastavno gradivo i povijest „južnoslavenskih naroda".
Poslije se ta praksa dopunjavala i proširivala na taj način da su dolazili profesori iz Jugoslavije koji su održali više predavanja. U tome se osobito istakao zagrebački profesor Hrvoje Matković koji je s našim učenicima obradio povijest hrvatskoga naroda. To je gradivo u pet teza bilo obvezno i na maturi.
| |