Novi program za nastavu materinskoga jezika

U podizanju razine nastave našega materinskog jezika od velikog je značenja bio novi nastavni program koji je izišao 1975. godine. Program, kao službeni dokument Ministarstva za nastavu, izdalo je na mađarskom jeziku Poduzeće za izdavanje udžbenika. Uredio ga je dr. Ivan Mokuter [Tanterv és tantervi útmutató a horvát-szerb (szerb-horvát) tanítási nyelvű nemzetiségi gimnázium számára szerb és horvát irodalom és horvát-szerb (szerb-horvát) nyelvtan. Tankönyvkiadó, 1975. 73 1. Szerkesztette: dr. Mokuter Iván].

Natavni je program odobren još u listopadu 1974. godine odlukom Ministarstva za nastavu pod brojem 15/1974 (M. K. 19.) OM. s potpisom državnog tajnika s napomenom da se on postupno, počevši od 1975./lb. školske godine, provede u život.

Neki su dijelovi programa u svojstvu pokusa prethodno bili iskušani i provjereni u nastavnoj praksi naše gimnazije.

U izradbi programa sudjelovao je poseban radni odbor kojemu su članovi bili i nastavnici naše gimnazije, a rad je usmjeravala Katedra za školstvo narodnosti pri Zemaljskom pedagoškom zavodu.

Među bitnim obilježjima nastavnog programa treba spomenuti da su uzete u obzir temeljne promjene koje su nastale u školstvu nacionalnih manjina tijekom prethodnih godina, osobito pak oblikovanje i ustaljivanje dvojezične nastave.

U dokumentu se posebno vodi računa o reformi školstva koja se odrazila i u smanjivanju gradiva te u njegovoj razdiobi na tri skupine: osnovno, dopunsko, informativno gradivo. Prema programu obvezno je samo osnovno gradivo, ali nastavnici treba da nastoje na tome da se preuzme i što više dopunskog materijala.

Među ciljevima odgojno-nastavne djelatnosti u novom programu posebno dolazi do izražaja narodnosni karakter škole te njene zadaće na upoznavanju i pravilnom osmišljavanju veze i odnosa između naših nacionalnih manjina i mađarskog naroda. Jače nego ikada do sada, u nastavnom programu izraženi su odnosi između Mađarske i Jugoslavije te naroda i narodnosti dviju zemalja.

Autori nastavnog programa uzimaju u obzir i to da se u gimnaziju upisuje sve više učenika sa slabim predznanjem hrvatskog ili srpskog jezika. Za to se kao osnovna zadaća propisuje da se u prvoj godini nastave osigura dobar jezični temelj za dalje učenje. Radi toga se u I. razredu cjelotjedni fond od 6 sati upotrebljava za tzv. kompleksno njegovanje jezika. U okviru toga predmeta tjedno dva sata su govorne vježbe, a ostala četiri sata su ispunjena gramatičkim i stilskim vježbama, obradbom književnih štiva, upoznavanjem elemenata teorije književnosti. Sustavno predavanje gramatike i povijesti književnosti počinje u drugoj godini. To je jedna od temeljnih razlika između novoga nastavnog programa i dosadašnje prakse.

U metodskoj uputi autori - također prvi put - veliku pozornost obraćaju utjecajima pojedinih narječja i mađarskog jezika na jezik naših učenika, zatim dvojezičnosti kao svakodnevnoj govornoj praksi i kao obliku nastavne strukture.

Vidimo, dakle, da novi nastavni program - pozitivno -vodi računa o našoj jezičnoj svakidašnjici, o stvarnom poznavanju jezika učenika, o našim narječjima i o svemu onome što utječe na usavršavanje književnoga hrvatskog ili srpskog jezika. Time je taj dokument približio nastavu materinskog jezika našoj stvarnosti i pružio okvire za bolje usvajanje književnoga jezika, što je pridonijelo i povišenju razine nastavnoga rada.

Naša je škola i do sada svoj pedagoški program ostvarivala na temelju državnih uredaba, a objavljivanjem nastavnog programa za nastavu materinskog jezika ona je dobila određeni, „službeni" okvir i za izvršavanje svojih specijalnih zadaća u gajenju i njegovanju nacionalne nam kulture.

O ostvarenju općih i osobitih ciljeva gimnazije pozitivno su se izrazili i gradski nadzornici, koji su od 1. travnja do 20. svibnja izvršili opći stručni nadzor u našoj školi. U njihovu je zapisniku istaknuto da je naša gimnazija glede daljeg školovanja na prvome mjestu u Budimpešti, što potvrđuje visoku razinu obrazovno-odgojnog rada. Evo tih podataka:

O izvršavanju specijalnih ciljeva u zapisniku je istaknuto da škola osobitu pozornost posvećuje nastavi materinskog jezika, njegovoj stalnoj uporabi ne samo u nastavi već i u cijelom školskom životu.

Glede općega pedagoškog programa značajnu reformu u životu naše gimnazije predstavlja prijelaz na fakultativnu nastavu. Na fakultativnu nastavu naša je gimnazija prešla 1981./82. školske godine. Svrha „fakultacije" bila je da dalje jača dvojnu funkciju gimnazije. S jedne strane da još bolje pripremi učenike za dalje školovanje na visokim školama i sveučilištima, a s druge strane da učenici dobiju i kvalifikaciju kako bi se mogli lakše zaposliti poslije mature ako ne žele ili ne mogu nastaviti školovanje. Time je učenicima pružena mogućnost da se podrobnije bave i da prodube svoje znanje iz predmeta za koje su osjećali najviše sposobnosti, odnosno koji će im biti potrebni ili u daljem školovanju ili pri zapošljavanju, što je bilo u skladu i s pravilnikom o maturskim ispitima. U tome su odgovornu zadaću dobili i nastavnici koji su morali dobro upoznati svakog pojedinog učenika i otkriti njegove sposobnosti da bi ga zatim usmjerili na takvu „struku" koja mu najviše odgovara. Učenici su mogli birati za fakultaciju bilo koji predmet, ali je pri odabiru smjerova fakultacije naša škola - osim interesa učenika -uvijek imala u vidu i potrebe narodnosnog življa. Zato je vodstvo škole predložilo nadležnim organima da se u školi

- u okviru fakultacije - pokrene obuka za osposobljava nje službenika u državnoj administraciji da bi time naša gimnazija pridonijela jačanju narodnosnog karaktera ad ministracije u selima nastanjenim i pripadnicima nacio nalnih manjina.

Jedan od najpopularnijih smjerova fakultacije bio je turizam gdje su učenici stekli fakultaciju turističkog vodiča. Najviše učenika javljalo se na fakultaciju iz materinskog jezika

- izjavio je ravnatelj gimnazije na IX. kongresu DSJS-a.