Kulturni rad

Gajenje i njegovanje naših narodnih plesova i pjesama od samog je početka bio značajan dio u radu gimnazije i učiteljske škole. To je bilo djelotvorno sredstvo u jačanju nacionalne svijesti učenika u kojima se i preko toga razvila spoznaja da predstavljaju nešto tako po čemu se bitno razlikuju od učenika mađarskih škola. Time su se uvijek ponosili. Osim toga, oni su svojim kulturnim radom učvršćivali i proširavali našu školu, raznoseći njezin dobar glas po cijeloj zemlji. Njihovi su nastupi „primamili" u školu mnogo učenika iz naših sela, što smo već i spomenuli.

O razvoju kulturne djelatnosti naše škole ovako se sjeća bivša učenica Liza Vidović, potonja dugogodišnja novinarka Savezova tjednika:

- Dobro se sjećam onih dana kada se naša grupa počela organizirati. Bilo je to još početkom 1951./52. školske godine. Otpočeti rad na kulturnom polju nije bilo teško jer smo bili oduševljeni i svi smo rado sudjelovali u ovome radu. Prvi „organ" naše kulturne skupine bio je pjevački zbor. Profesor Krunić je veoma mnogo pridonio da naš zbor za kratko vrijeme postigne vidne rezultate. Često smo nastupali na raznim smotrama i natjecanjima. Istodobno se organizirala i plesačka grupa. U tome smo imali mnogo teškoća. Nismo imali narodne nošnje ni tamburaškog orkestra. Ali zbog toga nismo klonuli. I dalje smo oduševljeno radili i uskoro su naši uspjesi bili priznati: pružila nam se mogućnost da svoj program prikažemo u većim našim mjestima. Često smo nastupali i u okolnim selima. Smatram da su naši nastupi imali uspjeha jer je poslije njih porastao interes prema našoj školi.

Od DSJS-a smo dobili narodnu nošnju. Od toga smo vremena na kulturnim natjecanjima postizali krupnije rezultate, a to nam je davalo novog poleta za rad.

Međutim, na polju glumačkog rada osjećala se velika zaostalost. Prikazali smo poneki šaljiv komad Branislava Nušića ili Sterije Popovića. Uspješniji razvoj na ovome polju otpočeo je onda kada je u školi pokrenut ruski kružok. Više puta smo prikazivali komade na ruskom jeziku.

Na kraju 1952./53. školske godine naša je grupa - kao priznanje za uspješan rad - gostovala devet dana u selima baranjske županije. Ova prva veća turneja naše grupe završena je uspješno.

U novoj školskoj godini nastojali smo podići kvalitetu našega programa. Radi toga organizirali smo tamburaški orkestar, a pjevački zbor se zanimao sve ozbiljnijim točkama na našem, ruskom i mađarskom jeziku. Plesačku grupu uzeo je u svoje ruke stručnjak, a glumačkom je upravljao jedan student Više glumačke škole. Odlučili smo se na jedan smion korak: prikazati „Janoša viteza". Započeti jedan takav komad nije bila mala stvar. Ovo smo uvidjeli najbolje onda kada su već ozbiljno tekle probe. Ovaj komad sa svojim velikim razmjerima obuhvatio je skoro sve učenike naše škole. Plesačka, glumačka skupina i pjevački zbor radili su u najtješnjoj vezi i potpunom skladu.

Smatram da se uspjeh može zahvaliti prije svega onom oduševljenju kojim je radio svaki član ne samo kulturne skupine nego svaki čovjek koji je pripadao našoj školi.

Uspjeh ovoga komada umanjila je samo činjenica što je prikazan na mađarskom jeziku. Od naše se škole očekivalo - i to s pravom - da prikaže komad na našem materinskom jeziku. Na ovo je došao red u prošloj godini (1954.) kada smo prikazali komad/. Veselinovića i D. Brzaka „Đido", koji je bio isto tako velikih razmjera kao i „Janoš vitez", a ni uspjeh mu nije bio manji.

Istodobno, na dan roditeljskog sastanka prikazali smo kazališni komad s pjevanjem „Dva kapetana", s kojim smo postigli veliki uspjeh na ovogodišnjoj turneji naše grupe. Prošle godine imali smo više uspješnih nastupa, među koje prije svega spada uspjeh na natjecanju budimpeštanskih učiteljskih škola.

Naravno, pripremanje za nastup nije bilo uvijek lako, jer smo imali malo slobodnog vremena. Svaku je minutu trebalo iskoristiti za učenje, osobito pri svršetku školske godine. Ali mi ipak nismo zanemarili kulturni rad, i naš je trud i ove godine bio nagrađen: bili smo na desetodnevnoj turneji po selima šomođske i baranjske županije. Trudili smo se da se tamošnji naš narod upozna sa životom i radom naše škole, da im prikažemo dio rezultata našega rada na kulturnom polju - piše Liza Vidović. (Prema članku iz Naših novina u 30. broju 1955. godine.)

Prikazivanje operete Pongráca Kacsóha „Janos vitéz" bio je doista velik pothvat. Inicijativa je potekla od mađarskoga školskog kružoka, a u njezinom su ostvarenju sudjelovali takoreći svi nastavnici i učenici. U organizacijskom radu i uvježbavanju pjesama osobito su se istakli Dimitrije Krunić i Gabrijela Šomšić-Amigo. Komad je režirao jedan student Visoke glumačke škole. Kostimi su bili posuđeni od Državne opere i od kulturno-umjetničkog društva Ministarstva prosvjete. Glazbeni materijal (note i pjesme) dobili su od orkestra Mađarskog radija. Predstava je održana 13. lipnja 1954. godine u svečanoj dvorani Budimpeštanskoga gradskog vijeća, a ponovljena je isto tamo 18. lipnja, s velikim uspjehom.

Posebno mjesto u kulturnom radu zauzima pjevački zbor. Njegovi su uspjesi vezani za ime nastavnika Dimitri-ja Krunica, koji je od preselidbe škole u Budimpeštu do svog umirovljenja neumorno radio na tom polju.

Prvi veći uspjeh naš je zbor postigao 1953. godine kada je na zemaljskom natjecanju bio odlikovan nagradom „Izvrstan pjevački zbor". Tada je u njemu pjevalo 99 učenika, među njima i mnogo takvih koji su bili iznad uobičajenog srednjoškolskog prosjeka.

Ukinućem učiteljske škole (1960.) pjevački je zbor brojčano opao, a i kvalitetno je oslabio.

Na repertoaru pjevačkoga zbora osobito su se istakle ove skladbe:

Osim toga obrađeno je mnogo pjesama susjednih naroda, ruskih, slovačkih i rumunjskih, a poslije i hrvatskih i srpskih. Poznatija mjesta gdje je zbor nastupio:

• Muzička akademija: 8. svibnja 1955. godine, na kojemu je koncertu bio nazočan i čuveni mađarski skladatelj Zoltán Kodály;
• Kazalište „Néphadsereg" (danas Vigszinház): 19. prosinca 1955.;
• Kazalište „Madách": 19. travnja 1970.;
• Dom kulture „Rózsa Ferenc": u siječnju 1965. i svibnju 1965.;
• Dom kulture MOM: 29. travnja 1955. i 23. svibnja 1970.;
• Šibenik: na Festivalu djeteta 1975. godine naš je zbor s velikim uspjehom izveo poklon-pjesmu Marka De-kića „Šibenik" koju je uglazbio poznati skladatelj Ti-homir Vujičić;
• Slavonski Brod: V. smotra pjevačkih zborova Slavonije i Baranje.

Pjevački je zbor dva puta bio snimljen u studiju Radio Pečuha, a jedanput u studiju Radio Budimpešte. Sudjelovao je gotovo na svim priredbama koje je organizirao DSJS. Osvojio je mnogo diploma koje su krasile zidove školskih prostorija. Najveći je uspjeh postigao 1982. godine kada je na proljetnom koncertu „Raspjevana mladež", na kojemu je sudjelovalo 263 pjevačka zbora, oko 20 tisuća mladih pjevača, dobio priznanje „Pjevački zbor godine". Zboro-vođi Dimitriju Krunicu tada je u parlamentu uručeno odličje „Za istaknuti rad s mladeži".

Od 1984. godine pjevačkim zborom upravlja Štipan Pan-čić, koji je svoje studije završio u Zagrebu. Na prvoj zamalj-skoj smotri hrvatskih, srpskih i slovenskih pjevačkih zborova u Mađarskoj 1984. godine zbor naše gimnazije nastupio je već pod njegovim ravnanjem, i to s velikim uspjehom. Ponovljeno je to i 1990. godine kada su se naši Hrvati predstavili u Zagrebu.

Na polju folklora istaknute zasluge ima Antun Kričko-vić. Došavši u našu školu kao mlad nastavnik tjelesnog odgoja, on je već od samoga početka u svoj nastavni program - u okviru školskih sati - uvrstio učenje narodnih plesova, što je za svakog učenika bilo obvezno. Poslije, već kao profesionalac, priznati umjetnik folklora, podigao je folklornu skupinu naše škole do te razine da je ona na mnogim festivalima postizala najviša priznanja. Njezini su nastupi ostali nezaboravni i u našim selima. Značajnije turneje naše kulturne skupine: